ŽIVOTOPIS:
Rođen 1939. u Virovitici. Od 01. 11. 1962. zaposlen u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta, a 01. 10. 2009. umirovljen kao redoviti profesor u trajnom zvanju.
Na Odsjeku za psihologiju držao nastavu iz predmeta Statistika u psihologiji, Uvod u metodologiju eksperimentalne psihologije i znanstvenog rada, Analiza varijance i složeni eksperimentalni nacrti te Etika istraživačke i profesionalne djelatnosti psihologa. U postdiplomskom (doktorskom) studiju psihologije voditelj kolegija Psihologijska metodologija i Odabrana poglavlja psihologijske metodologije.
Od 1980. predstojnik Katedre za eksperimentalnu psihologiju; u više mandata bio pročelnik Odsjeka za psihologiju; predsjednik Etičkog povjerenstva Odsjeka za psihologiju te član i predsjednik Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta. Voditelj Centra za psihodijagnostičke instrumente pri Odsjeku za psihologiju od osnivanja do 2009. godine. Osnivač i glavni urednik međunarodnog psihologijskog časopisa Review of Psychology od 1994. do 2003. Prorektor za nastavu Sveučilišta u Zagrebu od 1986. do 1988. Predsjednik Hrvatskog psihološkog društva od 1998.do 2002.
Tijekom Domovinskog rata djelatno sudjelovao u psihosocijalnoj pomoći u Ministarstvu obrane i u okviru Društva za psihosocijalnu pomoć stradalnicima rata «Dobrobit». Posebno je sa skupinom psihologa bio angažiran u produciranju i diseminiranju tekstova s praktičnim objašnjenjima namijenjenih psihološkoj pomoći ratnim stradalnicima koje su objavljivali Odjel za psihosocijalnu prilagodbu i obrazovanje Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske; Ministarstvo obrane Republike Hrvatske te «Dobrobit».
Sudjeluje u osposobljavanju i u nastavi Studija psihologije u Osijeku.
Znanstveno istraživački interes usmjeren pretežno na ispitivanja u području osjetne psihologije i percepcije; smisla za humor; psiholoških aspekata darovitosti; psiholoških aspekata tolerancije te na konstrukciju i evaluaciju psihologijskih mjernih instrumenata. U novije vrijeme bavi se nešto više poviješću hrvatske psihologije. Voditelj (glavni istraživač) istraživačkog projekta «Utjecaj podražajnog konteksta na senzorne, perceptivne i motoričke procese» (koji financira Ministarstvo znanosti i tehnologije RH).
Tijekom radnog vijeka voditelj (glavni istraživač) nekoliko znanstvenih projekata, a tekući je «Integracija informacija kao osnovica cjelovitog doživljavanja i ponašanja» (koji financira Ministarstvo znanosti i tehnologije RH).
Objavio devedesetak znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim psihologijskim časopisima.
Autor ili koautor sljedećih knjiga: Vidni osjeti izazvani električnim podraživanjem oka; Psihologijski rječnik (s grupom autora); Statistički rječnik (s B. Petzom); Tolerancija u svakidašnjem životu (s M. Krizmanić); Analiza varijance u psihologijskim istraživanjima. Urednik udžbenika Uvod u psihologiju – znanstvena i primijenjena psihologija (zajedno s M. Krizmanić i B. Petzom).
O TEMI KONFERENCIJE:
Ramiro Bujas, utemeljitelj hrvatske psihologije – pogled iz današnje perspektive
Vladmir Kolesarić, red. prof. u mirovini
Hrvatsko psihološko društvo povodom 130 godišnjice rođena i 50 godišnjice smrti profesora Ramira Bujasa proglasilo je 2009. godinu godinom Ramira Bujasa. Prisjećajući se Ramira Bujasa kao utemeljitelja hrvatske znanstvene i primijenjene psihologije posebno se naglašavaju njegov napor i njegova postignuća koja imaju trajnu vrijednost i na kojima se temelji i suvremena hrvatska psihologija.